Erik Thau-Knudsen
Izražavanje perfektnog vremena ili perfektnog odnosa glagola pokažuje vrlo zanimljivu sliku u europskom pogledu. Makar većina jezika Europe imaju indoeuropsko porijeklo, vremenski je sistem ovih jezika se promjenio sa starih nesloženih vremena na složena vremena. U svima jezicima pojava složenog perfekta označuje zamjenu starog perfekta, odnosno aorista, sintetska oblika, što se povlači i postepeno sa vremenom izlaze iz potrebe.
U školskim gramatikama europskih jezika vrlo je nejednostavno definicija perfekta. Izlazući iz rada Horsta G. Kleina Tempus, Aspekt, Aktionsart (Tübingen, 1974)., vidimo da nije vrijeme (tempus) jedna univerzalna kategorija u lingvistici, nego jasno povezana sa shvatanjima europskih ili eurofonskih eksperata. Razdioba sadašnjost-prošlost-budućnost je urođena sa starogrčkih klasičnih gramatičara, ali u sadašnje vrijeme europski jezici koriste kompliciranije elemente; ne samo glagole, nego i pomoćne glagole, priloge, lične zamjenice, svi su dijelovi imali manju upotrebu u starim osvjedočenima jezicima latinski, starogrčki, gotski, gotski, sanskrit i tako dalje.
Perfekt i aorist u sadašnjim europskima jezicima su dosta slični po svojoj semantici. Dakako, tačnije, ove su predstavnici dva oblika neadekvatnoga određenog vremena u prošlosti, koji možda se definira sljedećim načinom.
Forma je glagolska, nesložna, to jest bez pomoćnog glagola.
Gramatičari pojedinih europskih jezika sa opozicijom perfekt / aorist naglase sljedeće:
Ovo vrijeme služi za izražavanje prošljih radnji nazavisnih od bilo druge prošlje radnje. Ono vrijeme je apsolutan oblik za prošlost.
Dok je prvi (aorist) apsolutan i izražuje radnje u prošlosti bez veze sa sadašnošću, ovaj drugi pokažuje bit veze s trenutkom govora (usporedite talijanski naziv passato prossimo).
U današnjim jezicima s ovim opozicijom (na primjer bugarski, kastiljanski, albanski) perfekt ili složeni perfekt se upotrebljiva za izražavanje prošljih i dovršenih radnji, koje imaju neku vezu s prezentom (Стоянов 1964; Vinja 1974). Isto tako u kontekstu perfektnoj forme u rečenici zato ne možemo da očekujemo nikakvih vremenskih priložnih sintagma, koje da poveze glagol sa prošlošću. Važna ja sama dovršnost radnji, a ne kada se izvršila radnja. Aorist je realna prošlost koja možda ulazi u konstrukcije sa vremenskim komplimentom, makar nisu vremenski komplimenti i prilozi obavezni.
Ova stroga definicija se ponekad realizira praktično s istom jasnom distribucijom na europskoj lingvističkoj karti, no ponekad je realizacija ovoj distribucije manje-više mutnija. Slijedeći se pregledi u osnovi tretira s formalne strane, a s time mjerilom određenog jezika budemo proanalizirali sadržaj forama.
Lusiski jezici (portugalski, galicijski)
Ovi su jezici sačuvali razliku između aorista i perfekta u konstrukcijama
| Aorist | li um libro | pročitah knjigu |
|---|---|---|
| Perfekt | tenho lido um libro | pročitao sam knjigu |
Istočnoiberiski (kastiljanski, katalanski)
Naglasimo da kastiljanski glagolski sistem čuva jasnu distribuciju latinskih vremena, ali da je istodobno otišao dalja nego lusiski jezici, madar nije dopro tako daleko kao francuski jezik u uklanjanju aspektualne vrijednosti glagolskih oblika, koja posebice karakterizira staroindoeuropski jezik i grčki jezik te sve slavenske jezike.
Takođe katalanski čuva staru opoziciju.
Kastiljanski jezik različiva po sljedećem obrascu:
| Aorist | lei un libro | pročitah knjigu |
|---|---|---|
| Perfekt | he leido un libro | pročitao sam knjigu |
Galoromanski jezici
Francuski, provansalski (oksidentalski) i frankoprovansalski (nije kodificiran frankoprovansalski kao književna jezikoforma) su sačuvali dva oblike, ali se u govorima svih galoromanskih jezika sluša same izraze po formi
j'ai lit un livre
umjesto
je lié un livre
Posljedni primjer je izrazito književan.
Talijanski govori se obično dijele u dva dijela, jug i sever. Sjeverniji dio skoro pripađa zapadnoromanskoj grupi, a južni dio iz Apeninskog hrbeta i dalje na jug je tipičan primjer istočnog romaniteta. U odnosu glagolskog sistema, ipak, tipične istočne osobine jućnotaljanskih dilakata ne povezaju ih sa sa balkanoromanskima.
Prisutna ja živa upotrjeba vrijemena passato remoto kontrastirujući se sa perfetto na taljanskom jugu. Kažuje se
| Aorist | lei un libro | pročitah knjigu |
|---|---|---|
| Perfekt | ho letto un libro | pročitao sam knjigu |
Na taljanskom severu se aorist ne koristi.
Rumunski (dakorumunski)
Raspolagamo se sa mogućnošću kooristiti oba vrjemena u standardnom jeziku:
| Aorist | citîi o cartă | pročitah knjigu |
|---|---|---|
| Perfekt | am citit o cartă | pročitao sam knjigu |
Ali se u usmenom koristi čuje samo perfekt.
Arumunski (cincarski, vlaški)
Arumunski jezik nije kodificiran kako pismen jezik, ali u svima primerima dijalekata jasno se razlikuje između aorista i perfekta.
| Aorist | lîi nă cartă | pročitah knjigu |
|---|---|---|
| Perfekt | am lită nă cartă | pročitao sam knjigu |
(Gołąb 1984)
Drugi balkanoromanski jezici
Za istrorumunski i meglenorumunski nemam primjera, ali na Istriji ima samo perfekt po hrvatskome obliku, dok pri Meglenu (na granici Grčke s R. Makedonijom i Bugarskom) vrijemenski sistem kopira bugarski oblik.
U engleskom jeziku postoji tačna podijela ovih dva vrijemena:
| Aorist | I read the book yesterday | pročitah knjigu juče |
|---|---|---|
| Perfekt | I have read the book | pročitao sam knjigu |
U nizozemskom govornom području ima jedno vrijeme za dovršenu radnju.
| Perfekt | gisteren heb IK een boek gelesen |
|---|
Nema ostatka dvojnog funkcioniranja nesloženoj prošlosti kako imperfekt i perfekt. Nizozemski imperfekt pokrije samo imperfektne funkcije prošlosti.
U standardnome njemačkom jeziku ima dvije mogućnosti izražavana perfektnoj prošlosti, sintetički i analitički:
| Imperfektum | ich las das Buch | pročitah knjigu, ili čitah knjigu |
|---|---|---|
| Perfektum | ich habe das Buch gelesen | pročitao sam knjigu |
Po školskim gramatikama imperfekat/perfekat možda se poveze sa vrijemenskom prilogom, a perfekt ne može. Onda imperfekat je preuzeo funkciju aorista. Ali u sadašnom njemačkom područje rijetko se čuje imperfekat uopće. Već su s 16-og i 17-og stolijeća forme analitičkog perfekta silno povučene. Ima ipak dijalektalna distribucija zastupenosti dihotomije u glagolskom sistemu. Izoglosa opozicije aorista i perfekta se tiče iz Triera preko Frankfurt do južnoj granici Šlezije. Na jugu od ove granice Njemci i Austrijanci koriste samo sintetičke konstrukcije; na severu se koriste obajica, ali se suviše izbiraju formeu Imperfektum-u
Stanje švedskoga i danskoga standardnog jezika je sasvim identički sa stanjem perfekta/aorista (odnosno Imperfektum-Perfektum) u njemačkom. Sa vrijemenskim adverbom se kaže (primjer sa švedskog):
| igår läste jag en bok | juče pročitah knjigu |
a ne može da se kaže
| *igår har jag läst en bok | juče sam pročitao knjigu |
Dakako, izvanj norme preovlađa analitičko izražavanje i u kolokvijalnom, kakođe u novinarskom, olitičkom i administrativnom stilu u trima jezicima (švedski, danski, gotlandski).
Kao zanjimlivu informaciju dodat ćemo da u budućim vrijemenama prošlosti švedskoj norme redovno izpađa pomoćni glagol. Na primjer se kaže:
a ne
*igår skulle jag ha läst boken
kao što je kodificinano u danskom jeziku. Opađanje pomoćnog glagola je korak u pravac ka ruskom jeziku.
Zapadnodanski dijalekti na obalu Severnog mora Jutlandije čuvaju germanski prototip upotrebljavanja Imperfektum-a za perfektivnih odnosa.
Norveåki, islandski i farerski koriste i sintetički i analitič način izražavanja perfektnih odnosa po germanskom prototipu. Evo primjer od norveškog jezika:
| ek leste boka | pročitah knjigu (juče) |
| ek har lesst boka | pročitao sam knjigu |
Poljski jezik se raspolaga samo sa jednom prošlom vrijemenom, a zatim glagolski aspekt pomaga razlikovanju između imperfektnog i perfektnog značenja. I u književnom i u dijaleknom jeziku postoji samo analitički perfekt obrasca:
| 1 lice | proczytałem kżąszką | pročitao sam knjigu |
|---|---|---|
| 3 lice | proczytał kżąszką | pročitao je knjigu |
Takođe u češkom i slovačkom jeziku postoji samo analitička forma.
| Češki | přečetl jsem knihu | pročitao sam knjigu |
|---|---|---|
| Slovački | prečítal som knihu | pročitao sam knjigu |
Lužički su jezici dobro začuvali velik dio staroslavenskih vrijemena — prezent, stari slavenski perfekat, pluskvamperfekat i analitički perfekat, ipak ostataka sinteičkog aorista nema. Lužički se glagolski sistem vajveć približava nizozemskome obrascu.
Istočnoslavenski jezici nisu začuvali starih sintetičkih načina vrijemenskog izražavanja, a kamo li pomoćnog glagola. Pomoćni glagol od starosl. быти, ispađa u sklanju svih glagola. Imamo
| Ruski | я прочитал книгу | pročitao sam knjigu |
|---|---|---|
| Ukrainski | я прочитав книгу | pročitao sam knjigu |
Slovenski
Slovenski je jezik upravo u kladu zapadnih tipova. Tako se kažu u standardu i u svima stilovima. Tako se kaže u standardu i u svima stilovima:
| 1. lice | sem prebral knjigo vče | pročitao sam knjigu juče |
|---|---|---|
| 3. lice | je prebral knjigo vče | pročitao sam knjigu juče |
Srpskohrvatski
Gramatike propisuju da
srpskohrvatski ima bogat vrijemenski sistem, kako je tipički
za južnijee balkanske jezike, ali gramatičari
istodobno primjetaju da su aorist, imperfekat i pluskvamperfekat
vanjredni u kolokvialnom stilu: Ovaj inventar forma
(glagola) je krupan; ali imperfekat i aorist imaju
tendenciju da se izgube, i upotreba infinitive, gerundiva
prošlosti,
pluskvamperfekta, futura prošlosti i kondicionala
prošlosti takođere su
ograničeni
(Meillet, Vaillant 1952: 166).
Makar postoi forme aorista, napr. pročitah knjigu (juče), taj obrazac se smatra književan. U vernakularnom jeziku se upotrjebljiva isključivo analitički obrazac:
Pročitao sam knjigu (juče)
Srpsko i hrvatsko govorno područje zatim gravitira k drugima slavenskim jezicima u glagolskom odnosu, madar književni glagolski sistem odraziva konzervativno stanje jezičkog sistema, koje smještava taj jezik u sredini između severne i južne slavine.
Istočnojužnoslovenski su jezici sa potpuno aktivnom upotrjebljavanjem aorista i perfekta, što liči na razdiobu u staroslavenskom jeziku. U bugarskom jezičkom podneblju se zove u aoristu
Прочетох книгата.
a u perfektu glasi
Прочел съм книгата
Slično je stanje u makedonskom književnom jeziku, ali se u zapadnima i južnima dijalektima koriste drugi perfekat od имам plus н-particip umjesto сум plus л-participe, to jest:
| л-particip | сум ја прочитала книгата | pročitao sam knjigu |
|---|---|---|
| н-particip | ја имам прочитано книгата | pročitao sam knjigu |
Ove forme imaju istu vrijednost i su sinonimični. Smatra se da se je имам plus н-particip pojavio pod uticajem vlaških i albanskih govora; koristi se suviše na zapadu u makedonskom govornom području.
Kako je slučaj u istočnoslavenskoj grupi, novogrčki ima jaznu razdiobu između aorista i perfekta. Primer:
| τον εχω βαλλει το βιβλιο | uzeo sam knjigu |
| τον εβγαζα το βιβλιο | uzeh knjigu |
Albanski jezik takođe ima perfekat i aorist po formama:
| Aorist | e lexova librën (mbrëmë) | pročitah knjigu |
|---|---|---|
| Perfekat | e kam exuar librën | pročitao sam knjigu |
Ne raspolagam podacima stanja glagolskih sistema u keltskim i baltskim jezicima.
Jezici turske porodice imaju samo jednu formu završnosti, samo sa završetkom -dı / -di / -du / -dü, koj prema turskoj gramatičkoj tradiciji se zove aorist. Primjere turskog jezika:
| Turski aorist | ben kitabı aldım | ja uzeh / sam uzeo knjigu |
|---|
Forma ovoga roda je ista u svim jezicima turske porodice. Azerbajđanski, naprimjer, ima izraz forme
| Turski aorist | мэн китабы охудум | ja uzeh / sam uzeo knjigu |
|---|
Madar je mađarski jezik penefitriran
njemačkih i slavenskih osobina,
ove su crti ne prodrijeli u glagolski sistem da bi prinaložili
razdiobu
na jednu analitičku i jednu sintetičku formu. Zove se
samo
| elolvastam a könyvet | pročitao sam knjigu |
Ova forma prošlosti ima opoziciju samo s imperfektom od čega se razlikuje prefiksom el-:
| olvastam a könyvet | čitao sam knjigu |
Prefigzacija kao sredstvo izražavanja perfektnih, apsolutno prošlih radnja vjerovatno je rezultat slavenskog uticaja.
Može tipološki da razdjelimo europske jezike u slijedeće grupe.
Europska periferija
U europskoj periferiji živo se upotrebuje obe forme završne prošlosti, znači ima komplimentarna distribucija sintetičkog i analitičkog perfekta. U ovu ulaze slijedeće jezike i dijalekte:
Rijedak sintetizam
Norma propisuje obje forme. Aoristička / sintetička forma u ovoj zoni postoji u kolokvialnoj upotrebi, madar je veoma rijetka. Ophvatuje slijedeće jezike:
Teoretski sintetizam
U ovoj zoni je se potpuno izgubila sintetička forma u kolokvijalnom jeziku. U ovu grupu ulazu:
Otsutstvo sintetizma
U ovoj zoni postoji samo sintetički perfekt, t.j. pomoćni glagol + glagolski imenik (ovdje: particip). Ulazu:
Izgubljen pomoćni glagol
Samo sintetički perfekt
U vezi s tim može da se izradi sljedeći kartografski izraz distribucije različnih vidova perfekta.
(mapa)
Naglasimo da treba isključiti se neindoeuropske jezike. Oni imaju s početka svog prisutstva u Europi (baltofinska plemena oko 0. godine, mađarski sa 10. stoljeća, značajan turski jezički komponent [Seldžuci] ima samo od 12. stoljeća) i do današnog vremena drugu strukturu aglutinativne vrste. U finougorskim jezicima glagolski sistem je složniji, bogaćiji nego u protouralskom. Ova osobina vjerovatno je nastala pod uticajem indoeuropskih jezika, dok su se oprostili, osiromašili susjedni jezici.
Prva grupa se nalazi u periferiji promjena. Tiče se morskih regiona, koji čuvaju osobine koje možemo zvati arhaizmama u općeeuropskom pogledu.
Druga grupa ophvatuje suviše europski jug, uključivajući mediteranske jezike, jer se pronalaze daleko od inovacionih centara. Drugi razlog raspada starog sistema može da se pretpostavi kako susjedstva sa neindoeuroskim jezicima: baskski, semitski i pretstavnici turske jezičke porodice, koji su svi jezici drugog izlazne vrste i nisu imali analitičkog perfekta u svojoj gramatici prije da stignu u europski prostor.
Na europskom kontinentu najsloženiju situaciju nalazimo u istočnoj Europi, posebno u centru. Vidno je da rumunjski jezik kopira francuski tip, ali pod uticajem bugarskog, odn. srpskohrvatskog i ukrainskog jezika. Stanje na teritoriji bivše Jugoslavije je kompliciranije. Srpskohrvatska govorna oblast se nalazi na preminu među slovenskim i bugarskim jezikom.
Slovenski odražuje tipično slavensko stanje glagolskog sistema prošlosti, mada su veze sa severnim slavinama preko Pananoniju razrezali Mađari tokom prošlog tisučaljeća.
Srpskohrvatski se takođe nalazi u dodiru s jezicima bogaćega glagolskog sistema — na zapadu s talijanskim jezikom, a na jugu s jezicima balkanske vrste. U takvom smislu srpskohrvatso jezičko područje obrazuje prijelaznu zonu od balkaniziranijega istočnojužnoslavenskog i albanskog do centralnoeuropskog slovenskog, i zbog toga još raspolaga potencijalnim opširnim vremenskim inventarom. Ali srpskohrvatski je izabrao put detemporalizacije i zatim glagolski aspekt akcentuirat će se, kako je to nastalo u severnoslavenskim jezicima. Opozicija u sadašnjom jeziku je dakle: čitao sam knjigu / pročitao sam knjigu, a ne čitah / pročitah / pročitao sam kao u slovenskom, slovačkom, poljskom i t.d.
U istočnoslavenskom proces je prestao u svršenom otpadu pomoćnog glagola. Slične tendencije nalazimo u poljskom i švedskom jeziku, gdje pomoćni glagol u uvijek gramatikaliziranim slučajevima otpađa.
Rumunjski
pod uticajem ukrainskog i slovačkog jezika želi
tipični slavenski vremenski model, ali potkrepa iz bugarskog
jezika i
uticaj književnog jezika po zapadnoeuropskim tradicijama
čuva rumunjsku
opoziciju aorist / perfekt od potpune
zagube.
Što se tiče hronologije raspad opozicije aorist / perfekt je proces, čiji začetki bijašu prisutni prije dolaska Mađara u Europu. Raspad vjerovatno je rezultat hipertrofije sistema glagolskih sklanja u inventaru staro- i praslavenskog jezika.
Dekompozicija vremenskog sistema u neslavenskima europskim jezicima može obrazložiti se kao slavizam, kako pokažuje mapa. Proces je centrifugalan s ognjištem u istočnoslavenskom području. Sa slavenskih jezičkih zona ovaj uticaj ide kao strela preko Centralnu Europu —> Austriju —> Južnu Njemačku i Talijansku i otamo se širi u Francusku, Nizozemsku i t. d. Sa druge strane moguće je da upostavimo drugo, sekundarno ognjište u francuskom jeziku, jere hronologija procesa u slavenskim jezicima pokažuje da još u 13. stoljeću aorist, imperfekt i pluskvamperfekt su se koristili u ruskom i poljskom.
Erik Thau-Knudsen, Silkeborg
Februar 2006
Наука и изкуство, София.